Što čujem kada te slušam?
napisala: Helena Hašpl Jurišić
Društvena smo bića koja većinu budnog vremena komuniciraju. To ne znači da kvalitetno komuniciramo. Pretpostaviti da kvalitetno slušamo zato što čujemo bilo bi isto kao pretpostaviti da znamo čitati zato što vidimo.
Kada govorimo o kvalitetnoj komunikaciji prvenstveno mislimo na aktivno slušanje. Aktivno slušanje je temelj kvalitetne komunikacije a kvalitetna komunikacija je temelj odnosa između sugovornika.
Neka istraživanja su pokazala da slušamo s 25 posto svojih mogućnosti, pamtimo 50 posto od onoga što čujemo te od toga zaboravimo pola za 48 sati. Možemo se složiti da navedeno otvara puno prostora za nesporazume i nerazumijevanje.
Aktivnim slušanjem uvažavamo sugovornika kojem na taj način potičemo samopoštovanje. To je kao kad kažemo – važni ste i ja Vas ne prosuđujem. Iz tih je razloga slušanje tako snažan alat u međuljudskim odnosima. Isto tako ljudi koje se aktivno sasluša cijene ljude koji ih slušaju i voljni su surađivati s njima. Uvažavanje je temeljna, univerzalna ljudska potreba. Ljudi otvorenije iznose svoja mišljenja i ideje, a stres i tenzije se smanjuju kad razgovaramo s nekim tko aktivno sluša.
U odnosu roditelja i djeteta aktivno slušanje je jedan od najkonstruktivnijih načina odgovaranja na djetetove poruke o osjećajima i problemima. Aktivnim slušanjem roditelj ne šalje svoju poruku (mišljenje) o problemu, već samo potvrdu da je uspio razumjeti djetetovu poruku, odnosno da je dobro shvatio kako se dijete osjeća. Pokazuje suosjećanje, ali ne prisvaja problem, već pruža djetetu priliku da ga samo riješi. Aktivno slušanje pomaže djeci i da otkriju što točno osjećaju. Aktivan slušatelj je onaj koji želi čuti što dijete ima za reći, želi mu pomoći, prihvaća njegove osjećaje, ima povjerenja u njegovu sposobnost upravljanja vlastitim osjećajima i nalaženja rješenja, smatra dijete individuom, a ne dijelom sebe. Roditelj treba prihvatiti i dojam nedovršenosti koji često nose ovakvi razgovori (s obzirom da roditelj ne zaključuje razgovor savjetom). Dijete će vjerojatno samo naći rješenje kasnije ili se pomiriti s nepromjenjivom situacijom.
Ako želite potaknuti ljude da razgovaraju s Vama i da taj razgovor ima smisla, morate biti spremni slušati i to nedvosmisleno pokazati. Poznati psiholog Carl Rogers kaže da nije dovoljno naučiti vještine slušanja, jer umijeće slušanja prvenstveno ukazuje na vaš temeljni stav prema životu i drugim ljudima.
Slušanjem i razumijevanjem onoga što vam druga osoba kaže, bez kritiziranja i moraliziranja pokazujete prihvaćanje te stvarate ozračje sigurnosti. Aktivno slušati drugog čovjeka najveći je dar koji mu možete dati. Moć da se sluša i čuje druge ljude možda je najveći talent ljudske vrste.
napisala: Helena Hašpl Jurišić
Društvena smo bića koja većinu budnog vremena komuniciraju. To ne znači da kvalitetno komuniciramo. Pretpostaviti da kvalitetno slušamo zato što čujemo bilo bi isto kao pretpostaviti da znamo čitati zato što vidimo.
Kada govorimo o kvalitetnoj komunikaciji prvenstveno mislimo na aktivno slušanje. Aktivno slušanje je temelj kvalitetne komunikacije a kvalitetna komunikacija je temelj odnosa između sugovornika.
Neka istraživanja su pokazala da slušamo s 25 posto svojih mogućnosti, pamtimo 50 posto od onoga što čujemo te od toga zaboravimo pola za 48 sati. Možemo se složiti da navedeno otvara puno prostora za nesporazume i nerazumijevanje.
Aktivnim slušanjem uvažavamo sugovornika kojem na taj način potičemo samopoštovanje. To je kao kad kažemo – važni ste i ja Vas ne prosuđujem. Iz tih je razloga slušanje tako snažan alat u međuljudskim odnosima. Isto tako ljudi koje se aktivno sasluša cijene ljude koji ih slušaju i voljni su surađivati s njima. Uvažavanje je temeljna, univerzalna ljudska potreba. Ljudi otvorenije iznose svoja mišljenja i ideje, a stres i tenzije se smanjuju kad razgovaramo s nekim tko aktivno sluša.
U odnosu roditelja i djeteta aktivno slušanje je jedan od najkonstruktivnijih načina odgovaranja na djetetove poruke o osjećajima i problemima. Aktivnim slušanjem roditelj ne šalje svoju poruku (mišljenje) o problemu, već samo potvrdu da je uspio razumjeti djetetovu poruku, odnosno da je dobro shvatio kako se dijete osjeća. Pokazuje suosjećanje, ali ne prisvaja problem, već pruža djetetu priliku da ga samo riješi. Aktivno slušanje pomaže djeci i da otkriju što točno osjećaju. Aktivan slušatelj je onaj koji želi čuti što dijete ima za reći, želi mu pomoći, prihvaća njegove osjećaje, ima povjerenja u njegovu sposobnost upravljanja vlastitim osjećajima i nalaženja rješenja, smatra dijete individuom, a ne dijelom sebe. Roditelj treba prihvatiti i dojam nedovršenosti koji često nose ovakvi razgovori (s obzirom da roditelj ne zaključuje razgovor savjetom). Dijete će vjerojatno samo naći rješenje kasnije ili se pomiriti s nepromjenjivom situacijom.
Ako želite potaknuti ljude da razgovaraju s Vama i da taj razgovor ima smisla, morate biti spremni slušati i to nedvosmisleno pokazati. Poznati psiholog Carl Rogers kaže da nije dovoljno naučiti vještine slušanja, jer umijeće slušanja prvenstveno ukazuje na vaš temeljni stav prema životu i drugim ljudima.
Slušanjem i razumijevanjem onoga što vam druga osoba kaže, bez kritiziranja i moraliziranja pokazujete prihvaćanje te stvarate ozračje sigurnosti. Aktivno slušati drugog čovjeka najveći je dar koji mu možete dati. Moć da se sluša i čuje druge ljude možda je najveći talent ljudske vrste.
