Partnerski odnosi
objavljeno 12.09.13.@13:45
Helen Hašpl Jurišić
Nema odgovarajuće terminologije koja bi mogla opisati odnos. Opisi partnera ne govore ništa o samim partnerima. Netko može govoriti samo o svojem kutu gledanja, svojem doživljaju stvarnosti prema vlastitom načelu konceptualizacije događaja. Dijagnostički opisi, da bi imali vrijednost moraju pokazati put, moraju nas osvještavanjem izvući iz nevolje. Kroz terapiju usmjerava se klijent da traži svoje vlastite specifičnosti, da postane i sam istražitelj. Potiče ga da nauči gledati sam za sebe i spozna kako se ponaša i osjeća u određenim situacijama, da preuzme odgovornost za sebe, svoje doživljaje i ponašanja.
Za partnerski odnos toksična je eksplozivnost na koju se nadovezuju kritizerstvo, prezir, defenzivnost i okamenjenost (pasivni oblici agresije). Ne možemo mijenjati ponašanje partnera, ono na što možemo utjecati su vlastito doživljavanje situacije što znači preuzeti odgovornost za svoje emocije i reakcije. Kako bi bili u mogućnosti prihvatiti odgovornost i mijenjati se, potrebno je osvijestiti kako reagiramo na neispunjenje želja u partnerskom odnosu i koje su to neispunjene želje. Osnovna je premisa da smo sami odgovorni za svoje emocije i ponašanje, ona nisu u vlasti drugih ljudi iako nam se nekada tako čini. Ta spoznaja je ujedno odbojna i privlačna. Odbojna je utoliko što relativizira cijeli sklop mišljenja i doživljavanja odnosa, te stavlja odgovornost na pojedinca. Istovremeno ta odgovornost daje nam moć izbora da promijenimo ili ne promijenimo postojeće stanje, što je vrlo moćna pozicija.
Majstori uspješnih veza dektektirali su 7 područja koja čuvaju odnos:
Za partnerski odnos toksična je eksplozivnost na koju se nadovezuju kritizerstvo, prezir, defenzivnost i okamenjenost (pasivni oblici agresije). Ne možemo mijenjati ponašanje partnera, ono na što možemo utjecati su vlastito doživljavanje situacije što znači preuzeti odgovornost za svoje emocije i reakcije. Kako bi bili u mogućnosti prihvatiti odgovornost i mijenjati se, potrebno je osvijestiti kako reagiramo na neispunjenje želja u partnerskom odnosu i koje su to neispunjene želje. Osnovna je premisa da smo sami odgovorni za svoje emocije i ponašanje, ona nisu u vlasti drugih ljudi iako nam se nekada tako čini. Ta spoznaja je ujedno odbojna i privlačna. Odbojna je utoliko što relativizira cijeli sklop mišljenja i doživljavanja odnosa, te stavlja odgovornost na pojedinca. Istovremeno ta odgovornost daje nam moć izbora da promijenimo ili ne promijenimo postojeće stanje, što je vrlo moćna pozicija.
Majstori uspješnih veza dektektirali su 7 područja koja čuvaju odnos:
- Spontano pojačavanje pozitivne energije kao odgovor na negativna zbivanja, dakle kada je veza u krizi, partneri se svjesno trude provoditi kvalitetno vrijeme zajedno, slušati se, biti podrška jedan drugome, razmjenjivati nježnosti i komplimente, njegovati odnos
- Ojačavanje kognitivnih mapa kroz interes za partnera, dakle otvorena iskrena komunikacija u kojoj partneri izražavaju razumijevanje i podršku jedan drugome, čemu je preduvjet povjerenje kroz koje se možemo pustiti i izložiti partneru
- Konflikt - sastavni je dio svakog odnosa i sam po sebi oblik komunikacije koji može dovesti do pozitivnih promjena u odnosu, važno je izbjegavanje kritizerstva i prezira jer oni prekidaju komunikaciju. Potrebno je naglasiti da u uspješnoj vezi svatko od partnera preuzima osobnu odgovornosti za kvalitetu odnosa, ne očekuje da ga smiruje partner nego se sam zaustavlja.
- Prihvaćanje utjecaja drugog partnera – sposobnost da se zajedno donose odluke
- Davanje komplimenata – permanentno unašanje pozitivne energije, njegovanje ljubavi
- Istinska zainteresiranost za male stvari – prepoznavanje i upoznavanje partnera, pričanje o malim stvarima
- Kreiranje zajedničkog smisla – svaki pojedinac dolazi iz svoje obiteljske kulture te unosi određeni vrijednosni sustav i očekivanja u vezu, često podrazumijeva da njegov partner s njime dijeli iste vrijednosti. Takvo očekivanje nije realno jer svatko od nas sa sobom nosi jedinstveno iskustvo dobiveno u primarnoj obitelji kroz koje se formiraju osobni ciljevi, vrijednosti, strahovi, tabui, očekivanja itd. Kako bi se osvijestile potencijalne nesuglasice potrebno je iskomunicirati osobne želje i potrebe sa partnerom, te izgraditi zajedništvo, na zadovoljstvo obaju partnera.