Sreća i roditeljstvo
Helena Hašpl Jurišić & Damir Ostarčević
Sjetimo li se priče o ružnom pačetu i kako se trudilo uklopiti među patke, no bez obzira na uložen trud nije bilo zadovoljno svojim postignućima. Kada je shvatilo da je labud i pridružilo se ostalim labudovima pronašlo je mir i zadovoljstvo.
Važno je zapitati se koje su naše stvarne sposobnosti, potencijali, snovi, ambicije, želje i živimo li u skladu s istima.
Prihvaćanje emocija
Koliko često se zapitamo živimo li život kakav smo odabrali slijedeći svoju osobnu istinu ili onako kako mislimo da bismo trebali?
Važno je prepoznati kako se osjećamo u određenim situacijama i naučiti prihvaćati sva emocionalna stanja. Često neugodne emocije poput ljutnje, tuge i straha nastojimo izbjegavati jer nas čine ranjivima zbog čega znamo odglumiti osjećaje i ponašamo se kako mislimo da bi se ponašali da se drugačije osjećamo. Često takav način ponašanja i življenja nazivamo život pod maskom. Problem nastaje kada više ne znamo što stoji iza pojedine maske jer se više usmjeravamo na ponašanje koje želimo pokazati nego ono što istinski osjećamo. Ako ne znamo što nas žalosti ili ljuti, ne možemo znati ni što nas može učiniti sretnima.
Sretan život se stvara
Često postizanje ciljeva koji nisu u skladu s našim osobnim ciljevima doprinosi osjećaju da činimo nešto što moramo. Takvi nas postupci u većini slučajeva neće učiniti sretnima. Zato je važno sagledati u kakvim okolnostima trenutno živimo i na koji način iste utječu na nas i naše ponašanje.
Kao odrasli imamo mogućnosti preuzeti veću odgovornost za svoj život, a tako i za osjećaj sreće. Kada osvijestimo kojim vrijednostima težimo i što želimo ostvariti lakše odabiremo smjer kojim se želimo razvijati.
Postavljanjem pitanja moram li nešto učiniti ili želim li to učiniti prvi je korak k osvještavanju motiva koji pokreću naša ponašanja i nisu toliko određeni vanjskim utjecajima. Želja, koja je potaknuta unutarnjim motivima i osobnim potrebama usmjerava naše ponašanje na način da pronalazimo razne mogućnosti i prilike koje će nam omogućiti da tu želju i ostvarimo. Jedan američki poduzetnik ovako je rekao:
Ako želite nešto učiniti, pronaći čete način kako to učiniti.
Ako ne želite, pronaći ćete ispriku.
Biti ono što jesmo čini nas slobodnima i autentičnima
Mnoga su istraživanja pokazala da sretni ljudi osjećaju zahvalnost za ono što imaju u svom životu i žele samo ono što smatraju da mogu dobiti.
Sretni ljudi manje vremena provode u brizi jer su prepoznali da se mnoge brige nikada ne ostvare. Rade ono u čemu uživaju i uživaju u onome što rade – i sve to ne rade zbog novaca ili slave.
Sretni ljudi žive u trenutku i razmišljaju pozitivno. Kroz svoja ponašanja pokazuju spontanost i prirodnost, govore ono što misle i osjećaju i nisu zabrinuti što drugi misle o njima.
Dok mi djecu učimo životu, djeca nas uče živjeti
Djeca prirodno žive u trenutku i izražavaju svoje emocije autentično. Najviše što roditelji mogu dati svojoj djeci je osobno zadovoljstvo koje generira sreću jer naučene obrasce ponašanja i vjerovanja prenosimo na svoju djecu.
Prema nedavnim istraživanjima se pokazalo kako su roditelji sretniji u svom životu u trenucima kada se brinu za svoju djecu nego kada se bave drugim dnevnim aktivnostima.
Djeci su potrebni pozitivni uzori
Dr. Margarita Alegria, s medicinskog instituta u Americi, proučavala je kako nelagodne životne okolnosti utječu na mentalno zdravlje i primijetila kako su ljudi izuzetno sposobni i vješti u rješavanju problema i nedaća s kojima se susreću. Međutim, kada se, nakon što su iscrpili sve snage, ponovno susretnu s nedaćama, vjerojatno će biti nesretni i osjećat će se zaglavljenima, odnosno neće znati što učiniti kako bi iste razriješili. U takvim situacijama, potražiti nekakav oblik pomoći i podrške može biti od velike pomoći.
Važno je da roditelji uče svoju djecu kako nije zdravo ostajati u osjećaju zaglavljenosti i da je važno tražiti emocionalnu podršku kada osjete da im je potrebna. Postići takvo stanje uma kojim možemo nadići svakodnevne stresne izazove, stvaramo veću mogućnost da se osjećamo dobro i budemo sretni.
Roditelji ne mogu djecu naučiti kako da budu sretna. Mogu biti strpljivi sa svojom djecom i poticati ih na aktivnost, čitanje i učenje. Mogu činiti najbolje za svoje dijete tako da jasno izražavaju osjećaj zahvalnosti za mnoge stvari koje im se događaju u životu kao i za dobre ljude s kojima se susreću. Učiti djecu strpljivosti i zahvalnosti vlastitim primjerom i načinom života, pripremit će djecu da tijekom svog odrastanja formiraju takva ponašanja, stavove i vrijednosti kojima će se voditi kako bi pronašli svoju vlastitu sreću.
Važno je zapitati se koje su naše stvarne sposobnosti, potencijali, snovi, ambicije, želje i živimo li u skladu s istima.
Prihvaćanje emocija
Koliko često se zapitamo živimo li život kakav smo odabrali slijedeći svoju osobnu istinu ili onako kako mislimo da bismo trebali?
Važno je prepoznati kako se osjećamo u određenim situacijama i naučiti prihvaćati sva emocionalna stanja. Često neugodne emocije poput ljutnje, tuge i straha nastojimo izbjegavati jer nas čine ranjivima zbog čega znamo odglumiti osjećaje i ponašamo se kako mislimo da bi se ponašali da se drugačije osjećamo. Često takav način ponašanja i življenja nazivamo život pod maskom. Problem nastaje kada više ne znamo što stoji iza pojedine maske jer se više usmjeravamo na ponašanje koje želimo pokazati nego ono što istinski osjećamo. Ako ne znamo što nas žalosti ili ljuti, ne možemo znati ni što nas može učiniti sretnima.
Sretan život se stvara
Često postizanje ciljeva koji nisu u skladu s našim osobnim ciljevima doprinosi osjećaju da činimo nešto što moramo. Takvi nas postupci u većini slučajeva neće učiniti sretnima. Zato je važno sagledati u kakvim okolnostima trenutno živimo i na koji način iste utječu na nas i naše ponašanje.
Kao odrasli imamo mogućnosti preuzeti veću odgovornost za svoj život, a tako i za osjećaj sreće. Kada osvijestimo kojim vrijednostima težimo i što želimo ostvariti lakše odabiremo smjer kojim se želimo razvijati.
Postavljanjem pitanja moram li nešto učiniti ili želim li to učiniti prvi je korak k osvještavanju motiva koji pokreću naša ponašanja i nisu toliko određeni vanjskim utjecajima. Želja, koja je potaknuta unutarnjim motivima i osobnim potrebama usmjerava naše ponašanje na način da pronalazimo razne mogućnosti i prilike koje će nam omogućiti da tu želju i ostvarimo. Jedan američki poduzetnik ovako je rekao:
Ako želite nešto učiniti, pronaći čete način kako to učiniti.
Ako ne želite, pronaći ćete ispriku.
Biti ono što jesmo čini nas slobodnima i autentičnima
Mnoga su istraživanja pokazala da sretni ljudi osjećaju zahvalnost za ono što imaju u svom životu i žele samo ono što smatraju da mogu dobiti.
Sretni ljudi manje vremena provode u brizi jer su prepoznali da se mnoge brige nikada ne ostvare. Rade ono u čemu uživaju i uživaju u onome što rade – i sve to ne rade zbog novaca ili slave.
Sretni ljudi žive u trenutku i razmišljaju pozitivno. Kroz svoja ponašanja pokazuju spontanost i prirodnost, govore ono što misle i osjećaju i nisu zabrinuti što drugi misle o njima.
Dok mi djecu učimo životu, djeca nas uče živjeti
Djeca prirodno žive u trenutku i izražavaju svoje emocije autentično. Najviše što roditelji mogu dati svojoj djeci je osobno zadovoljstvo koje generira sreću jer naučene obrasce ponašanja i vjerovanja prenosimo na svoju djecu.
Prema nedavnim istraživanjima se pokazalo kako su roditelji sretniji u svom životu u trenucima kada se brinu za svoju djecu nego kada se bave drugim dnevnim aktivnostima.
Djeci su potrebni pozitivni uzori
Dr. Margarita Alegria, s medicinskog instituta u Americi, proučavala je kako nelagodne životne okolnosti utječu na mentalno zdravlje i primijetila kako su ljudi izuzetno sposobni i vješti u rješavanju problema i nedaća s kojima se susreću. Međutim, kada se, nakon što su iscrpili sve snage, ponovno susretnu s nedaćama, vjerojatno će biti nesretni i osjećat će se zaglavljenima, odnosno neće znati što učiniti kako bi iste razriješili. U takvim situacijama, potražiti nekakav oblik pomoći i podrške može biti od velike pomoći.
Važno je da roditelji uče svoju djecu kako nije zdravo ostajati u osjećaju zaglavljenosti i da je važno tražiti emocionalnu podršku kada osjete da im je potrebna. Postići takvo stanje uma kojim možemo nadići svakodnevne stresne izazove, stvaramo veću mogućnost da se osjećamo dobro i budemo sretni.
Roditelji ne mogu djecu naučiti kako da budu sretna. Mogu biti strpljivi sa svojom djecom i poticati ih na aktivnost, čitanje i učenje. Mogu činiti najbolje za svoje dijete tako da jasno izražavaju osjećaj zahvalnosti za mnoge stvari koje im se događaju u životu kao i za dobre ljude s kojima se susreću. Učiti djecu strpljivosti i zahvalnosti vlastitim primjerom i načinom života, pripremit će djecu da tijekom svog odrastanja formiraju takva ponašanja, stavove i vrijednosti kojima će se voditi kako bi pronašli svoju vlastitu sreću.
