Strah od javnih nastupa
Marianne Martinuš
Strah od javnih nastupa nije rijedak i spada u grupu socijalnih strahova. Ljudi koji pate od tog straha, jako teško staju pred mnoštvo ljudi i održavaju prezentaciju ili slično te ih često lovi strah od same pomisli na to. Za neke ljude već držanje kratkog govora pred vlastitom obitelji ili prijateljima predstavlja problem - ne mora se čak ni nužno raditi o grupi kolega ili mnoštvu slušatelja.
Kada držimo govor pred auditorijem često se pojavljuje trema – što podrazumijeva pojavu fizičkih reakcija poput lupanje srca, znojenje dlanova, drhtanje ruku i glasa. Ipak, sve te pojave same po sebi nisu neobične i većina ljudi prije govora prolaze upravo kroz sve to što inače nazivamo tremom. U takvim se situacijama bojimo da ćemo se osramotiti, zapetljati, da ćemo zaboraviti što smo željeli reći ili da ćemo reći nešto krivo, te da će nas drugi ismijati. Ipak, kod mnogo ljudi te misli i strahovi prođu, te se kada dođe trenutak uspiju usredotočiti na svoju prezentaciju koja obično prođe bez daljnjih poteškoća, pod uvjetom naravno da se govornik dobro pripremio. Trema kao takva nam može čak i pomoći jer izoštrava naša osjetila, te nas aktivira i motivira na to da damo najbolje. Trema je dakle pozitivna energija koju možemo iskoristiti u svoju korist.
Postoje ljudi koji ne uspijevaju kontrolirati strah da će prezentacija ili govor proći bez problema i koji se ne mogu usredotočiti na svoj nastup, te kojima se u mislima pojavljuju raznovrsni scenariji koji ih jako užasavaju i u potpunosti sprječavaju da nastupe pred auditorijem. Strah i panika potpuno blokiraju osobu i ona nije u stanju održati svoj govor. Ta situacija postaje posebice problematična ukoliko netko u profesionalnom okruženju često mora govoriti pred drugima.
Postoje različiti razlozi za strah od javnih govora i nastupa.
Moguće da je osoba u mladosti doživjela traumatični događaj kada je primjerice pred razredom trebala održati referat ili sl. Ako je tada jednom ili češće doživjela da je se ismijalo ili slično, moguće je da je iskusila osjećaj izloženosti i nemoći, da je to doživjela kao da su je svi ostavili i da se osramotila. To iskustvo može biti tako bolno da posljedice osjećamo i u odrasloj dobi. Na neki način smo i dalje djevojka ili dječak koji su prošli kroz to bolno iskustvo i svaki put kada se u odrasloj dobi nađemo u istoj ili sličnoj situaciji, osjećamo veliki strah i paniku.
Drugi razlog može biti previsoko očekivanje od sebe. Možda si ne dozvoljavamo da pogriješimo. S tim visokim očekivanjem raste i strah da ćemo napraviti pogrešku, osramotiti se ili biti kritizirani.
Kada težimo prema savršenstvu to često znači da imamo nisko ili narušeno samopoštovanje. Što je samopoštovanje niže, što više mislimo da nismo ok, to više se bojimo da će nas drugi odbiti ili kritizirati. Jedna od strategija kako se nosimo tim strahom je težnja prema savršenstvu. Uvjerenje koje imamo je da ako ne napravimo pogrešku, nećemo se izložiti i tada nas nitko ne može odbiti i kritizirati.
Kada smo uvjereni da nam treba potvrda i prihvaćanje od strane drugih, postajemo o tome ovisni i uvjereni smo da ne smijemo napraviti pogrešku i da ne smijemo nikoga razočarati. Taj nas strah može potpuno blokirati kada nastupamo u javnosti i trebamo održati govor. Misli koje nas pri tome blokiraju mogu biti misli poput:
Moram se svima sviđati.
Uvijek moram djelovati inteligentno i interesantno.
Moram uvjeriti sve slušatelje.
Ne smijem se tresti, pocrveniti, pokazati nervozu.
Ne smijem pokazati svoju nesigurnost.
Uz sva ta uvjerenja, pojavljuju se zastrašujući scenariji poput:
Sigurno neću moći reći ni jednu riječ.
Izgubit ću se.
Pocrvenit ću.
Reći ću nešto glupo.
Drugi će me ismijati i vidjeti moju nesigurnost.
Osramotit ću se.
Postoji nekoliko stvari koje u takvoj situaciji možete poduzeti.
Vezano za konkretni govor kojeg namjeravate održati, važno je da ga zaista dobro pripremite. To će Vam dati dodatnu sigurnost.
Kada ste završili s pripremama, govor možete vježbati na način da si zamislite publiku i da ga vježbate pred tom zamišljenom publikom, ili da zamolite prijateljicu ili osobu od povjerenja da Vam bude auditorij. Pri tome je važno da si uzmete zaista dovoljno vremena i da ne vršite na sebe pritisak. Možete se pri tome i snimati i kasnije pogledati snimke i ustanoviti koji od eventualnih strahova koji se pojavljuju odgovara stvarnosti.
Pored dobre pripreme možete naučiti kako se opuštati prije održavanja govora. Za to postoje mnogobrojne vježbe koje možete pronaći na internetu.
Što Vam također može biti od velike koristi je da krenete s radom na sebi, na prihvaćanju sebe sa svim svojim dobrim i lošim stranama što će podići Vaše samopouzdanje i u konačnici dovesti Vas do bezuvjetne ljubavi prema sebi. Terapeut Vam osim toga može pomoći da osvijestite svoja uvjerenja i sliku o sebi, i da na taj način pozitivno djelujete na svoje samopouzdanje i samopoštovanje. To je proces koji se neće dogoditi preko noći, ali može znatno pomoći da se ubuduće smanji strah u situacijama gdje morate stati pred auditorij i održati govor i da ćete se osjećati sigurnije. Ukoliko ste zainteresirani za takvu vrstu rada, slobodno nam se obratite.
Kada držimo govor pred auditorijem često se pojavljuje trema – što podrazumijeva pojavu fizičkih reakcija poput lupanje srca, znojenje dlanova, drhtanje ruku i glasa. Ipak, sve te pojave same po sebi nisu neobične i većina ljudi prije govora prolaze upravo kroz sve to što inače nazivamo tremom. U takvim se situacijama bojimo da ćemo se osramotiti, zapetljati, da ćemo zaboraviti što smo željeli reći ili da ćemo reći nešto krivo, te da će nas drugi ismijati. Ipak, kod mnogo ljudi te misli i strahovi prođu, te se kada dođe trenutak uspiju usredotočiti na svoju prezentaciju koja obično prođe bez daljnjih poteškoća, pod uvjetom naravno da se govornik dobro pripremio. Trema kao takva nam može čak i pomoći jer izoštrava naša osjetila, te nas aktivira i motivira na to da damo najbolje. Trema je dakle pozitivna energija koju možemo iskoristiti u svoju korist.
Postoje ljudi koji ne uspijevaju kontrolirati strah da će prezentacija ili govor proći bez problema i koji se ne mogu usredotočiti na svoj nastup, te kojima se u mislima pojavljuju raznovrsni scenariji koji ih jako užasavaju i u potpunosti sprječavaju da nastupe pred auditorijem. Strah i panika potpuno blokiraju osobu i ona nije u stanju održati svoj govor. Ta situacija postaje posebice problematična ukoliko netko u profesionalnom okruženju često mora govoriti pred drugima.
Postoje različiti razlozi za strah od javnih govora i nastupa.
Moguće da je osoba u mladosti doživjela traumatični događaj kada je primjerice pred razredom trebala održati referat ili sl. Ako je tada jednom ili češće doživjela da je se ismijalo ili slično, moguće je da je iskusila osjećaj izloženosti i nemoći, da je to doživjela kao da su je svi ostavili i da se osramotila. To iskustvo može biti tako bolno da posljedice osjećamo i u odrasloj dobi. Na neki način smo i dalje djevojka ili dječak koji su prošli kroz to bolno iskustvo i svaki put kada se u odrasloj dobi nađemo u istoj ili sličnoj situaciji, osjećamo veliki strah i paniku.
Drugi razlog može biti previsoko očekivanje od sebe. Možda si ne dozvoljavamo da pogriješimo. S tim visokim očekivanjem raste i strah da ćemo napraviti pogrešku, osramotiti se ili biti kritizirani.
Kada težimo prema savršenstvu to često znači da imamo nisko ili narušeno samopoštovanje. Što je samopoštovanje niže, što više mislimo da nismo ok, to više se bojimo da će nas drugi odbiti ili kritizirati. Jedna od strategija kako se nosimo tim strahom je težnja prema savršenstvu. Uvjerenje koje imamo je da ako ne napravimo pogrešku, nećemo se izložiti i tada nas nitko ne može odbiti i kritizirati.
Kada smo uvjereni da nam treba potvrda i prihvaćanje od strane drugih, postajemo o tome ovisni i uvjereni smo da ne smijemo napraviti pogrešku i da ne smijemo nikoga razočarati. Taj nas strah može potpuno blokirati kada nastupamo u javnosti i trebamo održati govor. Misli koje nas pri tome blokiraju mogu biti misli poput:
Moram se svima sviđati.
Uvijek moram djelovati inteligentno i interesantno.
Moram uvjeriti sve slušatelje.
Ne smijem se tresti, pocrveniti, pokazati nervozu.
Ne smijem pokazati svoju nesigurnost.
Uz sva ta uvjerenja, pojavljuju se zastrašujući scenariji poput:
Sigurno neću moći reći ni jednu riječ.
Izgubit ću se.
Pocrvenit ću.
Reći ću nešto glupo.
Drugi će me ismijati i vidjeti moju nesigurnost.
Osramotit ću se.
Postoji nekoliko stvari koje u takvoj situaciji možete poduzeti.
Vezano za konkretni govor kojeg namjeravate održati, važno je da ga zaista dobro pripremite. To će Vam dati dodatnu sigurnost.
Kada ste završili s pripremama, govor možete vježbati na način da si zamislite publiku i da ga vježbate pred tom zamišljenom publikom, ili da zamolite prijateljicu ili osobu od povjerenja da Vam bude auditorij. Pri tome je važno da si uzmete zaista dovoljno vremena i da ne vršite na sebe pritisak. Možete se pri tome i snimati i kasnije pogledati snimke i ustanoviti koji od eventualnih strahova koji se pojavljuju odgovara stvarnosti.
Pored dobre pripreme možete naučiti kako se opuštati prije održavanja govora. Za to postoje mnogobrojne vježbe koje možete pronaći na internetu.
Što Vam također može biti od velike koristi je da krenete s radom na sebi, na prihvaćanju sebe sa svim svojim dobrim i lošim stranama što će podići Vaše samopouzdanje i u konačnici dovesti Vas do bezuvjetne ljubavi prema sebi. Terapeut Vam osim toga može pomoći da osvijestite svoja uvjerenja i sliku o sebi, i da na taj način pozitivno djelujete na svoje samopouzdanje i samopoštovanje. To je proces koji se neće dogoditi preko noći, ali može znatno pomoći da se ubuduće smanji strah u situacijama gdje morate stati pred auditorij i održati govor i da ćete se osjećati sigurnije. Ukoliko ste zainteresirani za takvu vrstu rada, slobodno nam se obratite.
