Strah od uspjeha - „Uspjeti ili ne uspjeti?“
napisala: Barbara Miletić
lektorirala: Antonia Bošnjak

Svi volimo ostvariti svoje ciljeve, ispuniti dugo očekivane želje, postići ono čemu već dugo težimo i čemu se nadamo, jednom riječju: uspjeti.
Svijet u kojem živimo voli pobjednike i postignuća. Uzdiže se uspjeh, a sa žaljenjem se gleda na gubitnike. Kao što kaže pjesma od grupe Abba: „The winner takes it all, the loser standing small ...beside the victory...". Svijet voli pobjednike, a ne gubitnike koju mogu samo sa strane manji nego makovo zrno gledati u tuđi uspjeh. No, je li sve tako crno-bijelo?
Napravimo sada jednu vježbu. Zamislite jednu situaciju koju doživljavate kao uspjeh, primjerice, dobili ste novi (prvi) posao. Detaljno zamislite svaki segment te situacije. Koje vam misli prolaze kroz glavu? Koji osjećaji vas ispunjavaju? Da li je to 100%-na radost zbog ostvarenog uspjeha ili ima i nekih primjesa u tome? Dobivanje novog, a pogotovo prvog posla, veliki je uspjeh, pogotovo ako uzmemo u obzir sve objektivne faktore koji kazuju da se u ovom trenutku u Hrvatskoj nije baš lako zaposliti. No, "pobijedili" ste sve statističke izračune i vjerojatnosti i dobili posao! Posao! Sretni ste vi i svi oko vas; uslijede slavljenje i čašćenje prijatelja. Već smišljate što ćete si priuštiti s prvom plaćom. Torba u onom izlogu izgleda baš dobro, a one cipele kraj njih još bolje…
Neki će na novi posao gledati s oduševljenjem i spremno će se primiti novih radnih zadataka. No, druge će ta ista situacija preplaviti strahom, dok ih mozak upozorava na sve potencijalne opasnosti koje ih čekaju na tom novom radnom mjestu: nove odgovornosti, velika očekivanja, veliki zahtjevi, ponekad i cjelodnevni rad. Zvuči doista naporno! Promjene zaista mogu biti teške i neugodne. Uzimajući sve navedeno u obzir, nije ni čudno da ponekad uspjeh, ruku pod ruku, prati i strah-strah od uspjeha.
Strah kao životni suputnik
Svi smo vrlo dobro upoznati sa strahom, kroz puno životnih situacija i kroz sve faze našeg života. To je naša primarna obrambena emocija koja se pojavljuje kao odgovor na stvarnu ili percipiranu (uočenu; način na koji mozak opaža) opasnost. Iako je strah često vrlo neugodan, zapravo je vrlo koristan. Ljudi i životinje ne bi mogli opstati u njegovoj odsutnosti. Strah je, u prošlosti, primarno imao funkciju kod suočavanja s opasnosti, primjerice s nekim predatorom. Tada je preuzimao ulogu u olakšavanju borbe ili bijega u toj situaciji. Povećava se pozornost, izoštravaju se vid i sluh, mišići se napinju, povećava se brzina reakcije, mišići se napinju i ubrzava se rad srca i pluća. Tijelo se na taj način sprema da očuva osobi život i ta je reakcija poznata pod nazivom „bori se ili bježi“. Da strah kao takav nije postojao, ljudi bi često postajali glavni obrok mnogih grabežljivaca, a ljudska populacija kakvu danas poznajemo možda i ne bi postojala.
Od razdoblja pračovjeka životne su se okolnosti uvelike promijenile, no strah je i dalje ostao naš životni suputnik. Iako se danas uglavnom ne susrećemo s predatorima, njihovo mjesto zauzele su mnogo izazovne životne okolnosti.
Primjerice, pogledamo li pobliže diplomiranje i završetak fakultetskog obrazovanja, uvidjet ćemo da ono donosi za sobom brojne promjene. Na promociji smo, svi nam čestitaju, primamo diplomu, ponosno se rukujemo s profesorima, a zrakom se širi miris uspjeha. No, ako zagrebemo malo ispod površine, nije sve tako jednostavno.
S jedne strane, dolazi do separacije od starog načina života na kojeg smo naviknuli. Diplomiranjem nestaju bezbrižni dani kada nam je često jedina obaveza bila polaganje ispita i druženje s prijateljima. S druge strane, ulazimo u novo razdoblje koje donosi za sobom sve obaveze odraslog života. Ulazimo u još nepoznati teritorij. Preuzimamo veću razinu odgovornosti, tragamo za poslom boreći se s mnogobrojnom konkurencijom, a neki su primorani na vraćanje u roditeljsko gnijezdo. Taj „paket“ koji dobivamo našem mozgu izgleda poput velike "praživotinje" koja nas želi napasti. Stoga nije ni čudno da ponekad reagiramo strahom na određeni uspjeh jer nije riječ samo o uspjehu već i o posljedicama koje on donosi.
U ringu: svjesno vs. nesvjesno
Često nismo svjesni straha od uspjeha jer on „operira“ na nesvjesnoj razini te nam može biti nejasno o čemu se radi – zašto se ne pokrećemo u željenom smjeru. Svjesno želimo uspjeti, ali iz nesvjesnog dijela primamo signale da taj naš plan možda ipak nije previše pametan. Kada se netko, primjerice, odluči na to da krene s radom na sebi, da se bolje upozna i krene na psihoterapiju, radit će upravo na tom dijelu - na osvješćivanju nesvjesnih motiva i strahova. Kada se oni tijekom terapije „razotkriju“ i osvijeste, lakše možemo razumjeti svoje odluke i ponašanja te sukladno tome raditi na njihovoj promjeni. Istraživanja su također pokazala da je sa strahom od uspjeha često povezan i tzv. vanjski fokus kontrole. To bi značilo da osobe s više izraženim strahom od uspjeha imaju uvjerenje da događaji u njihovom životu nisu rezultat njihovih zasluga, već da se uzrok nalazi izvan njih samih. Primjerice, vjeruju da sreća, okolnosti, drugi ljudi i sl. više djeluju na njihov život nego oni sami. Uzimajući navedeno u obzir, tijekom psihoterapije potiče se osobu da se ne prepušta „valovima života“, već da osvijesti što ona radi, koje to posljedice ima i je li to ono što ona zaista želi. Na taj način osobi postaje jasno za što je u svom životu odgovorna i na taj način vraća odgovornost i snagu u sebe. Osoba se više ne osjeća kao pijun u šahovskoj igri gorke sudbine, već kao igrač koji sam upravlja igrom.
Strahovi su dio naše svakodnevnice, a strah od uspjeha samo je mali dio cijele palete ranih strahova. Od njih ne možemo pobjeći, ali se možemo učinkovito naučiti nositi s njima. Kroz osviještavanje, strah se može obuzdati i time ga se može spriječiti da igra glavnu ulogu u našem životu.
Socijalna se podrška pokazala kao ključan čimbenik u mnogim životnim preprekama. Zato kada strah zakuca na vaša vrata, kontaktirajte osobu od povjerenja ili se obratite na mjesta gdje vam se pruža podrška poput besplatnog Studentskog savjetovališta Nisi sam/a ili besplatnog individualnog (karijernog) savjetovanja za mlade nezaposlene u okviru projekta želim posao!
„Naučio sam da hrabrost nije odsustvo straha, već pobjeda nad njim. Nije hrabar onaj tko ne osjeća strah, već onaj tko ga nadvlada.“ Nelson Mandela
Svijet u kojem živimo voli pobjednike i postignuća. Uzdiže se uspjeh, a sa žaljenjem se gleda na gubitnike. Kao što kaže pjesma od grupe Abba: „The winner takes it all, the loser standing small ...beside the victory...". Svijet voli pobjednike, a ne gubitnike koju mogu samo sa strane manji nego makovo zrno gledati u tuđi uspjeh. No, je li sve tako crno-bijelo?
Napravimo sada jednu vježbu. Zamislite jednu situaciju koju doživljavate kao uspjeh, primjerice, dobili ste novi (prvi) posao. Detaljno zamislite svaki segment te situacije. Koje vam misli prolaze kroz glavu? Koji osjećaji vas ispunjavaju? Da li je to 100%-na radost zbog ostvarenog uspjeha ili ima i nekih primjesa u tome? Dobivanje novog, a pogotovo prvog posla, veliki je uspjeh, pogotovo ako uzmemo u obzir sve objektivne faktore koji kazuju da se u ovom trenutku u Hrvatskoj nije baš lako zaposliti. No, "pobijedili" ste sve statističke izračune i vjerojatnosti i dobili posao! Posao! Sretni ste vi i svi oko vas; uslijede slavljenje i čašćenje prijatelja. Već smišljate što ćete si priuštiti s prvom plaćom. Torba u onom izlogu izgleda baš dobro, a one cipele kraj njih još bolje…
Neki će na novi posao gledati s oduševljenjem i spremno će se primiti novih radnih zadataka. No, druge će ta ista situacija preplaviti strahom, dok ih mozak upozorava na sve potencijalne opasnosti koje ih čekaju na tom novom radnom mjestu: nove odgovornosti, velika očekivanja, veliki zahtjevi, ponekad i cjelodnevni rad. Zvuči doista naporno! Promjene zaista mogu biti teške i neugodne. Uzimajući sve navedeno u obzir, nije ni čudno da ponekad uspjeh, ruku pod ruku, prati i strah-strah od uspjeha.
Strah kao životni suputnik
Svi smo vrlo dobro upoznati sa strahom, kroz puno životnih situacija i kroz sve faze našeg života. To je naša primarna obrambena emocija koja se pojavljuje kao odgovor na stvarnu ili percipiranu (uočenu; način na koji mozak opaža) opasnost. Iako je strah često vrlo neugodan, zapravo je vrlo koristan. Ljudi i životinje ne bi mogli opstati u njegovoj odsutnosti. Strah je, u prošlosti, primarno imao funkciju kod suočavanja s opasnosti, primjerice s nekim predatorom. Tada je preuzimao ulogu u olakšavanju borbe ili bijega u toj situaciji. Povećava se pozornost, izoštravaju se vid i sluh, mišići se napinju, povećava se brzina reakcije, mišići se napinju i ubrzava se rad srca i pluća. Tijelo se na taj način sprema da očuva osobi život i ta je reakcija poznata pod nazivom „bori se ili bježi“. Da strah kao takav nije postojao, ljudi bi često postajali glavni obrok mnogih grabežljivaca, a ljudska populacija kakvu danas poznajemo možda i ne bi postojala.
Od razdoblja pračovjeka životne su se okolnosti uvelike promijenile, no strah je i dalje ostao naš životni suputnik. Iako se danas uglavnom ne susrećemo s predatorima, njihovo mjesto zauzele su mnogo izazovne životne okolnosti.
Primjerice, pogledamo li pobliže diplomiranje i završetak fakultetskog obrazovanja, uvidjet ćemo da ono donosi za sobom brojne promjene. Na promociji smo, svi nam čestitaju, primamo diplomu, ponosno se rukujemo s profesorima, a zrakom se širi miris uspjeha. No, ako zagrebemo malo ispod površine, nije sve tako jednostavno.
S jedne strane, dolazi do separacije od starog načina života na kojeg smo naviknuli. Diplomiranjem nestaju bezbrižni dani kada nam je često jedina obaveza bila polaganje ispita i druženje s prijateljima. S druge strane, ulazimo u novo razdoblje koje donosi za sobom sve obaveze odraslog života. Ulazimo u još nepoznati teritorij. Preuzimamo veću razinu odgovornosti, tragamo za poslom boreći se s mnogobrojnom konkurencijom, a neki su primorani na vraćanje u roditeljsko gnijezdo. Taj „paket“ koji dobivamo našem mozgu izgleda poput velike "praživotinje" koja nas želi napasti. Stoga nije ni čudno da ponekad reagiramo strahom na određeni uspjeh jer nije riječ samo o uspjehu već i o posljedicama koje on donosi.
U ringu: svjesno vs. nesvjesno
Često nismo svjesni straha od uspjeha jer on „operira“ na nesvjesnoj razini te nam može biti nejasno o čemu se radi – zašto se ne pokrećemo u željenom smjeru. Svjesno želimo uspjeti, ali iz nesvjesnog dijela primamo signale da taj naš plan možda ipak nije previše pametan. Kada se netko, primjerice, odluči na to da krene s radom na sebi, da se bolje upozna i krene na psihoterapiju, radit će upravo na tom dijelu - na osvješćivanju nesvjesnih motiva i strahova. Kada se oni tijekom terapije „razotkriju“ i osvijeste, lakše možemo razumjeti svoje odluke i ponašanja te sukladno tome raditi na njihovoj promjeni. Istraživanja su također pokazala da je sa strahom od uspjeha često povezan i tzv. vanjski fokus kontrole. To bi značilo da osobe s više izraženim strahom od uspjeha imaju uvjerenje da događaji u njihovom životu nisu rezultat njihovih zasluga, već da se uzrok nalazi izvan njih samih. Primjerice, vjeruju da sreća, okolnosti, drugi ljudi i sl. više djeluju na njihov život nego oni sami. Uzimajući navedeno u obzir, tijekom psihoterapije potiče se osobu da se ne prepušta „valovima života“, već da osvijesti što ona radi, koje to posljedice ima i je li to ono što ona zaista želi. Na taj način osobi postaje jasno za što je u svom životu odgovorna i na taj način vraća odgovornost i snagu u sebe. Osoba se više ne osjeća kao pijun u šahovskoj igri gorke sudbine, već kao igrač koji sam upravlja igrom.
Strahovi su dio naše svakodnevnice, a strah od uspjeha samo je mali dio cijele palete ranih strahova. Od njih ne možemo pobjeći, ali se možemo učinkovito naučiti nositi s njima. Kroz osviještavanje, strah se može obuzdati i time ga se može spriječiti da igra glavnu ulogu u našem životu.
Socijalna se podrška pokazala kao ključan čimbenik u mnogim životnim preprekama. Zato kada strah zakuca na vaša vrata, kontaktirajte osobu od povjerenja ili se obratite na mjesta gdje vam se pruža podrška poput besplatnog Studentskog savjetovališta Nisi sam/a ili besplatnog individualnog (karijernog) savjetovanja za mlade nezaposlene u okviru projekta želim posao!
„Naučio sam da hrabrost nije odsustvo straha, već pobjeda nad njim. Nije hrabar onaj tko ne osjeća strah, već onaj tko ga nadvlada.“ Nelson Mandela