Dome, slatki dome
napisala: Maja Goja
lektorirala: Antonia Bošnjak
Pun hladnjak, topli obroci, usluge pranja i čišćenja te besplatna stanarina samo su neke od pogodnosti suživota s roditeljima. Imajući to na umu, uz sve veću cijenu samostalnog života, ne iznenađuje podatak da posljednjih godina sve više mladih u 20-im i 30-im godinama umjesto osnutka vlastitog doma i osamostaljenja radije idu linijom manjeg otpora odabirući ostanak u roditeljskom domu, pomalo neprirodno oslanjajući se na ponekad zabrinjavajuće količine materijalne i nematerijalne roditeljske podrške.
Naravno, postoje i loše strane života s roditeljima. Glavna motivacija mladih koji imaju u planu preseljenje je osamostaljenje i neovisnost o roditeljima. Tu su i praktični problemi poput nemogućnosti dovođenja partnera i/ili prijatelja na kućno druženje kada god to poželimo, manjak privatnosti, nemogućnost uređenja životnog prostora po vlastitim željama i sukobi prouzročeni generacijskim jazom. Tu su i granice, zabrane i pravila koja postavljamo sami sebi iz obzira prema roditeljima, a ne nužno zato što ih oni izričito postavljaju.
Ipak, ukoliko ove prepreke suživotu ne predstavljaju prevelik problem, a s druge strane postoji razumna količina slobode, financijska prednost života u obiteljskom domu (a ona gotovo uvijek postoji), podrška, sigurnost i društvo voljenih osoba, zasigurno ideja o odlasku nije previše privlačna. Ako se uz sve navedeno radi o osobama koje pate od manjka pouzdanja u sebe i svijet oko sebe, vjerojatnost za iseljenje je sve manja.
UZROCI
Zašto se to događa? Zbog čega mladi odrasli ljudi, kako vrijeme prolazi, sve više odbijaju osamostaliti se? Naravno, globalna ekonomska kriza koja je nastupila 2008. godine (sa svim svojim katastrofalnim posljedicama i odjecima diljem svijeta) logično se nameće kao glavni uzrok ovog trenda. Nizak životni standard, nedostatak životne perspektive, nezaposlenost mladih, loše materijalne mogućnosti, visoke cijene stambenih prostora i njihovog najma sve su redom velike kočnice mladima u pokušajima da se odcijepe od ovisništva o roditeljima.
Ipak, brojke pokazuju da je produljeni život s roditeljima primjećen još 80-ih godina prošlog stoljeća te od tada samo postaje sve izraženiji. Ovaj podatak navodi na zaključak da toliko spominjana recesija možda ipak nije glavni uzrok (Adams, 2012).
POTOMCI 'BABYBOOMERA'
Skupina ljudi koji su tema ovog članka djeca su 'baby boom' generacije (ljudi rođeni u godinama nakon Drugog svjetskog rata, između 1946. i 1964. godine), koju se često povezuje s odbijanjem i redefiniranjem tradicionalnih obiteljskih vrijednosti. Stoga, moguće je da je način na koji su babyboomeri odgajali svoju djecu - popustljiviji i tolerantniji od tradicionalnog, 'strogog' odgojnog duha u kakvom su odrastali oni sami i njihovi preci – jedan od razloga ovog fenomena. Rezultat toga je svojevrsno produljenje perioda adolescencije, odrastanja, pronalaženja sebe te, na kraju krajeva, odgoda izvršenja ključnih razvojnih zadataka poput završetka školovanja, odlaska od kuće, započinjanja karijere i zasnivanja obitelji. Također, dolazi do smanjenja generacijskog jaza pa živjeti s roditeljima očigledno više nije tako mučno jer su oni ti koji pomiču granice svoje popustljivosti.
OBRAZOVANJE
Mladi se sve dulje školuju i studiraju pa i to odgađa njihov odlazak iz roditeljskog doma jer je u Hrvatskoj biti financijski neovisan tijekom obrazovanja gotovo nemoguća misija.
PROMJENA RODNIH ULOGA
Osim toga, tradicionalne rodne uloge muškaraca i žena su se s vremenom promijenile i „olabavile“ pa više nije neobično ostati “neženja“/“stara cura“ dugi niz godina ili ne osnovati obitelj i imati prvo dijete do kraja 20-ih godina. U prijašnjim vremenima to je bio svojevrsni društveni imperativ koji je ljude po kratkom postupku iseljavao iz roditeljskih u vlastite, samostalne domove.
Valja spomenuti i podatak da više muškaraca nego žena produljeno ostaje u roditeljskom domu, što navodi na zaključak da su djevojke hrabrije u okušavanju samostalnog života. Ova se pojava u nekim društvima naziva „mamizam“ i češća je kod jedinaca jer je roditeljima, posebno majkama, teško pustiti jedinca u samostalan život (Akrap & Čipin, 2008).
PA ČEMU SE ONDA UOPĆE OSAMOSTALITI?
Sigurno ste više puta čuli ili pročitali da je za uspjeh potrebno istupiti iz 'zone ugodnosti' u nešto nepoznato, nesigurno i moguće neuspješno, ali s druge strane puno mogućnosti i novih prilika.
Ako ste mladi i nezaposleni, ili vam je na bilo koji drugi način otežano osamostaliti se od roditelja i već ste se nekako uljuljkali u prividnu bezbrižnost i sigurnost, možda je vrijeme da razmotrite opcije koje imate i alternative koje vam se nude. Posao vam vjerojatno neće pasti s neba, zato je potrebno tražiti ga aktivno i uporno. Ne odbijajte poslove koji vam se ponude ali ne sviđaju, i oni su odskočna daska za osamostaljenje.
Najočitija dobrobit odlaska iz roditeljskog gnijezda je, naravno, sloboda; sloboda da u svoje vrijeme obavljate kućne aktivnosti (ustajanje, hranjenje, odlazak u krevet, slušanje glazbe, gledanje televizije, obavljanje kućanskih poslova...) koje su do sada vjerojatno bile pod određenom kontrolom majke i/ili oca. Također, imate slobodu otići iz kuće i vratiti se bez pretpostavki i komentiranja ukućana te urediti životni prostor po želji.
Ako živite s roditeljima vjerojatno niste u mogućnosti kad god vam to padne na pamet u goste pozvati dečka/djevojku ili prijatelje, i to vam zasigurno ide na živce. Preseljenjem dobijate i taj luksuz, a s njime dolazi i procvat socijalnog života.
Osamostaljenje, osim što sa sobom donosi neke neugodne emocije prouzročene nepoznatim okruženjem i određen broj problema koje treba riješiti, donosi i puno pozitivnih ishoda. Primjerice, kada shvatite da nešto možete i sami, tj. bez pomoći roditelja, narast ćete sami sebi u očima, porast će vam samopouzdanje i osjećaj samoučinkovitosti. S vremenom ćete naučiti nove vještine povezane sa samostalnim životom i održavanjem kućanstva i samim time napredovati kao osoba.
Naravno, svoju ćete samostalnost graditi postepeno. Nitko nije rekao da je roditeljska podrška ukinuta čim odletite iz gnijezda. Jer, ako su vas godinama podržavali pod svojim krovom, bit će vam na raspolaganju i kada odselite, i to još više! Moći ćete ih koristiti kao sigurnu luku na nemirnom moru koje je samostalan život. Početni osjećaji gubitka i straha će vas ojačati te ćete ih naučiti prevladati i prilagođavati se raznolikim životnim uvjetima. Bit ćete zadovoljniji sobom.
ULOGA RODITELJA
Neki su roditelji preljubazni da bi svoju još uvijek o njima ovisnu djecu pogurnuli u samostalan život pa tako svoje zrele godine, u kojima bi trebali investirati i štedjeti za starost, ulažu u djecu trošeći na njih dragocjene materijalne i nematerijalne resurse. Takva situacija, osim što ne pogoduje roditeljima, ne pogoduje ni (odrasloj) djeci s obzirom da na taj način ne uče o odgovornostima i izazovima odraslog života.
Ako ste roditelj u ovakvoj situaciji, možda je vrijeme da se ohrabrite i na dijete primijenite malo “grube ljubavi“. Sigurno ste čuli za izreku: „Daj čovjeku ribu i nahranit ćeš ga za jedan dan; nauči ga loviti ribu i nahranit ćeš ga za cijeli život“. Ovaj koncept vrlo je primjenjiv na našu temu – ako date djetetu krov nad glavom i hranu, možete ga uzdržavati do kraja života, ali ono nikad neće naučiti uzdržavati samoga sebe. “Gurnete“ li dijete u samostalni život, naučit će se snalaziti. Vi mu, kao roditelj, naravno možete i dalje biti podrška. Bilo u obliku dobronamjernog savjeta, emocionalne podrške, financijske pomoći ili nedjeljnog ručka, bitno je da ste djetetu u tom razdoblju čvrst oslonac.
Jedini način da svom djetetu osigurate sigurnu budućnost jest da mu na vrijeme date prostora da preuzme odgovornost za sebe i svoj život – jer doći će dan kada se više neće moći osloniti na roditeljsku podršku. A tada će biti lakše onima koji su se na vrijeme odvojili od roditelja i naučili snalaziti se i živjeti samostalno.
Još jedna prednost djetetova odseljenja – često odnosi između roditelja i djece dobiju na kvaliteti kada djeca odu, sigurno i jednim dijelom jer tek tada vide koliko su dobili od svojih roditelja. Obično je to i trenutak kada djeca zaista počinju cijeniti ono što su im roditelji pružali tijekom zajedničkog života pod istim krovom.
Ako pak trenutak odlaska Vašeg djeteta možda još nije došao, to nije razlog da na vrijeme ne počnete s pripremama djeteta za samostalni život. Time ćete i sebi olakšati mnoge stvari, a dijete postepeno pripremati za njegovu budućnost. Mogli biste, primjerice, uvesti nova kućna pravila koja bi sve one koji žive pod Vašim krovom naučila da moraju podnijeti svoj dio odgovornosti za kućanstvo, možda u obliku preuzimanja dijela kućanskih poslova. Ako Vam pak dijete još živi kod kuće a zaposleno je, bilo bi dobro da dio prihoda preusmjeri na kućni budžet kako bi mu porasla svjesnost o životnim troškovima.
Na ove načine vaše dijete s vremenom možda dobije samopouzdanje i sigurnost koji su mu do tada nedostajali te se odluči na poduzimanje radikalnijih koraka prema odcijepljenju od vas.
Naravno, postoje i loše strane života s roditeljima. Glavna motivacija mladih koji imaju u planu preseljenje je osamostaljenje i neovisnost o roditeljima. Tu su i praktični problemi poput nemogućnosti dovođenja partnera i/ili prijatelja na kućno druženje kada god to poželimo, manjak privatnosti, nemogućnost uređenja životnog prostora po vlastitim željama i sukobi prouzročeni generacijskim jazom. Tu su i granice, zabrane i pravila koja postavljamo sami sebi iz obzira prema roditeljima, a ne nužno zato što ih oni izričito postavljaju.
Ipak, ukoliko ove prepreke suživotu ne predstavljaju prevelik problem, a s druge strane postoji razumna količina slobode, financijska prednost života u obiteljskom domu (a ona gotovo uvijek postoji), podrška, sigurnost i društvo voljenih osoba, zasigurno ideja o odlasku nije previše privlačna. Ako se uz sve navedeno radi o osobama koje pate od manjka pouzdanja u sebe i svijet oko sebe, vjerojatnost za iseljenje je sve manja.
UZROCI
Zašto se to događa? Zbog čega mladi odrasli ljudi, kako vrijeme prolazi, sve više odbijaju osamostaliti se? Naravno, globalna ekonomska kriza koja je nastupila 2008. godine (sa svim svojim katastrofalnim posljedicama i odjecima diljem svijeta) logično se nameće kao glavni uzrok ovog trenda. Nizak životni standard, nedostatak životne perspektive, nezaposlenost mladih, loše materijalne mogućnosti, visoke cijene stambenih prostora i njihovog najma sve su redom velike kočnice mladima u pokušajima da se odcijepe od ovisništva o roditeljima.
Ipak, brojke pokazuju da je produljeni život s roditeljima primjećen još 80-ih godina prošlog stoljeća te od tada samo postaje sve izraženiji. Ovaj podatak navodi na zaključak da toliko spominjana recesija možda ipak nije glavni uzrok (Adams, 2012).
POTOMCI 'BABYBOOMERA'
Skupina ljudi koji su tema ovog članka djeca su 'baby boom' generacije (ljudi rođeni u godinama nakon Drugog svjetskog rata, između 1946. i 1964. godine), koju se često povezuje s odbijanjem i redefiniranjem tradicionalnih obiteljskih vrijednosti. Stoga, moguće je da je način na koji su babyboomeri odgajali svoju djecu - popustljiviji i tolerantniji od tradicionalnog, 'strogog' odgojnog duha u kakvom su odrastali oni sami i njihovi preci – jedan od razloga ovog fenomena. Rezultat toga je svojevrsno produljenje perioda adolescencije, odrastanja, pronalaženja sebe te, na kraju krajeva, odgoda izvršenja ključnih razvojnih zadataka poput završetka školovanja, odlaska od kuće, započinjanja karijere i zasnivanja obitelji. Također, dolazi do smanjenja generacijskog jaza pa živjeti s roditeljima očigledno više nije tako mučno jer su oni ti koji pomiču granice svoje popustljivosti.
OBRAZOVANJE
Mladi se sve dulje školuju i studiraju pa i to odgađa njihov odlazak iz roditeljskog doma jer je u Hrvatskoj biti financijski neovisan tijekom obrazovanja gotovo nemoguća misija.
PROMJENA RODNIH ULOGA
Osim toga, tradicionalne rodne uloge muškaraca i žena su se s vremenom promijenile i „olabavile“ pa više nije neobično ostati “neženja“/“stara cura“ dugi niz godina ili ne osnovati obitelj i imati prvo dijete do kraja 20-ih godina. U prijašnjim vremenima to je bio svojevrsni društveni imperativ koji je ljude po kratkom postupku iseljavao iz roditeljskih u vlastite, samostalne domove.
Valja spomenuti i podatak da više muškaraca nego žena produljeno ostaje u roditeljskom domu, što navodi na zaključak da su djevojke hrabrije u okušavanju samostalnog života. Ova se pojava u nekim društvima naziva „mamizam“ i češća je kod jedinaca jer je roditeljima, posebno majkama, teško pustiti jedinca u samostalan život (Akrap & Čipin, 2008).
PA ČEMU SE ONDA UOPĆE OSAMOSTALITI?
Sigurno ste više puta čuli ili pročitali da je za uspjeh potrebno istupiti iz 'zone ugodnosti' u nešto nepoznato, nesigurno i moguće neuspješno, ali s druge strane puno mogućnosti i novih prilika.
Ako ste mladi i nezaposleni, ili vam je na bilo koji drugi način otežano osamostaliti se od roditelja i već ste se nekako uljuljkali u prividnu bezbrižnost i sigurnost, možda je vrijeme da razmotrite opcije koje imate i alternative koje vam se nude. Posao vam vjerojatno neće pasti s neba, zato je potrebno tražiti ga aktivno i uporno. Ne odbijajte poslove koji vam se ponude ali ne sviđaju, i oni su odskočna daska za osamostaljenje.
Najočitija dobrobit odlaska iz roditeljskog gnijezda je, naravno, sloboda; sloboda da u svoje vrijeme obavljate kućne aktivnosti (ustajanje, hranjenje, odlazak u krevet, slušanje glazbe, gledanje televizije, obavljanje kućanskih poslova...) koje su do sada vjerojatno bile pod određenom kontrolom majke i/ili oca. Također, imate slobodu otići iz kuće i vratiti se bez pretpostavki i komentiranja ukućana te urediti životni prostor po želji.
Ako živite s roditeljima vjerojatno niste u mogućnosti kad god vam to padne na pamet u goste pozvati dečka/djevojku ili prijatelje, i to vam zasigurno ide na živce. Preseljenjem dobijate i taj luksuz, a s njime dolazi i procvat socijalnog života.
Osamostaljenje, osim što sa sobom donosi neke neugodne emocije prouzročene nepoznatim okruženjem i određen broj problema koje treba riješiti, donosi i puno pozitivnih ishoda. Primjerice, kada shvatite da nešto možete i sami, tj. bez pomoći roditelja, narast ćete sami sebi u očima, porast će vam samopouzdanje i osjećaj samoučinkovitosti. S vremenom ćete naučiti nove vještine povezane sa samostalnim životom i održavanjem kućanstva i samim time napredovati kao osoba.
Naravno, svoju ćete samostalnost graditi postepeno. Nitko nije rekao da je roditeljska podrška ukinuta čim odletite iz gnijezda. Jer, ako su vas godinama podržavali pod svojim krovom, bit će vam na raspolaganju i kada odselite, i to još više! Moći ćete ih koristiti kao sigurnu luku na nemirnom moru koje je samostalan život. Početni osjećaji gubitka i straha će vas ojačati te ćete ih naučiti prevladati i prilagođavati se raznolikim životnim uvjetima. Bit ćete zadovoljniji sobom.
ULOGA RODITELJA
Neki su roditelji preljubazni da bi svoju još uvijek o njima ovisnu djecu pogurnuli u samostalan život pa tako svoje zrele godine, u kojima bi trebali investirati i štedjeti za starost, ulažu u djecu trošeći na njih dragocjene materijalne i nematerijalne resurse. Takva situacija, osim što ne pogoduje roditeljima, ne pogoduje ni (odrasloj) djeci s obzirom da na taj način ne uče o odgovornostima i izazovima odraslog života.
Ako ste roditelj u ovakvoj situaciji, možda je vrijeme da se ohrabrite i na dijete primijenite malo “grube ljubavi“. Sigurno ste čuli za izreku: „Daj čovjeku ribu i nahranit ćeš ga za jedan dan; nauči ga loviti ribu i nahranit ćeš ga za cijeli život“. Ovaj koncept vrlo je primjenjiv na našu temu – ako date djetetu krov nad glavom i hranu, možete ga uzdržavati do kraja života, ali ono nikad neće naučiti uzdržavati samoga sebe. “Gurnete“ li dijete u samostalni život, naučit će se snalaziti. Vi mu, kao roditelj, naravno možete i dalje biti podrška. Bilo u obliku dobronamjernog savjeta, emocionalne podrške, financijske pomoći ili nedjeljnog ručka, bitno je da ste djetetu u tom razdoblju čvrst oslonac.
Jedini način da svom djetetu osigurate sigurnu budućnost jest da mu na vrijeme date prostora da preuzme odgovornost za sebe i svoj život – jer doći će dan kada se više neće moći osloniti na roditeljsku podršku. A tada će biti lakše onima koji su se na vrijeme odvojili od roditelja i naučili snalaziti se i živjeti samostalno.
Još jedna prednost djetetova odseljenja – često odnosi između roditelja i djece dobiju na kvaliteti kada djeca odu, sigurno i jednim dijelom jer tek tada vide koliko su dobili od svojih roditelja. Obično je to i trenutak kada djeca zaista počinju cijeniti ono što su im roditelji pružali tijekom zajedničkog života pod istim krovom.
Ako pak trenutak odlaska Vašeg djeteta možda još nije došao, to nije razlog da na vrijeme ne počnete s pripremama djeteta za samostalni život. Time ćete i sebi olakšati mnoge stvari, a dijete postepeno pripremati za njegovu budućnost. Mogli biste, primjerice, uvesti nova kućna pravila koja bi sve one koji žive pod Vašim krovom naučila da moraju podnijeti svoj dio odgovornosti za kućanstvo, možda u obliku preuzimanja dijela kućanskih poslova. Ako Vam pak dijete još živi kod kuće a zaposleno je, bilo bi dobro da dio prihoda preusmjeri na kućni budžet kako bi mu porasla svjesnost o životnim troškovima.
Na ove načine vaše dijete s vremenom možda dobije samopouzdanje i sigurnost koji su mu do tada nedostajali te se odluči na poduzimanje radikalnijih koraka prema odcijepljenju od vas.
Literatura:
Adams, J. (2012). Why Kids Don't Leave Home -- It's Not (Just) The Economy. Preuzeto sa: http://www.huffingtonpost.com/jane-adams/boomerang_b_1558793.html
Akrap, A., & Čipin, I. (2008). Stambeni problemi, produženi život s roditeljima i odgoda ulaska u brak u Hrvatskoj. Revija Za Socijalnu Politiku, 15(3), 415-434.
Hartley, R. (1993). Young Adults Living At Home. Family Matters, 36, 35-37.
Adams, J. (2012). Why Kids Don't Leave Home -- It's Not (Just) The Economy. Preuzeto sa: http://www.huffingtonpost.com/jane-adams/boomerang_b_1558793.html
Akrap, A., & Čipin, I. (2008). Stambeni problemi, produženi život s roditeljima i odgoda ulaska u brak u Hrvatskoj. Revija Za Socijalnu Politiku, 15(3), 415-434.
Hartley, R. (1993). Young Adults Living At Home. Family Matters, 36, 35-37.
